beats by dre cheap

Danas je Srijeda...

Sjećam se davne srijede i mog djetinjstva. Imala sam 12 godina i bila radoznala, vesela i zaljubljena djevočica. Sjećam se...emocija koje su preplavile moje tijelo kad sam svoj prvi poljubac doživjela. Ja bih svoj prvi poljubac obojila roza bojom. Roza koja inače predstavlja ljubav i prijateljstvo, označava zahvalnost, savršenu sreću, divljenje i nježnost. Bio je moj prvi momak i bio je jako kulturan dječak. Sjećam se i sad njegovog okusa i rozih neiskvarenih usana. Sjećam se svega. Mirisa i okusa, dodira i smijeha, mojih rumenih obraza i izgubljenog pogleda. Da li je znao šta radi? Ne, ali ja sam imala osjećaj kao da se ljubim sa Jhon C. Ricom koji je davne 1896. godine poljubio May Irwin u filmu „Poljubac“, u prvom filmskom poljupcu ikada... Bilo je to iza naše Osnovne škole, u polumraku. On je cijelo vrijeme držao ruke na mojim očima dok nismo došli do tog dijela škole gdje je, kako je on rekao,čekalo jedno veliko iznenađenje. Nisam znala šta me čeka na kraju puta, ali sam osjećala roj leptirića u stomaku i svaki od njih me golicao na svoj način. “Evo nas“, reče i spusti svoje tople ruke sa mojih očiju koje se ni nakon toga nisu otvarale.“Otvori oči, pogledaj slobodno!“. Polako sam otvarala oči i ugledala veliko iznenađenje. Na zidu naše škole pisalo je moje ime roza bojom i nalazilo se u jednom velikom srcu... „Valentina, volim te!“. Bilo je savršeno. Još uvijek osjećam ljetnji zrak na mom licu i okus labela od višnje na svojim usnama. Pogledala sam ga zbunjeno i nijemo, ne znajući da li da ga poljubim ili ne?! Plašila sam se! No, prije negoli sam mogla išta da izustim iz blijedih usana poljubio me. Iznenađen i sam da je to uradio sa drhtajem u dodiru, poljubio me! Naše usne su se spojile a ja drhtim. Ne znam šta da radim, previše razmišljam, previše drhtim.Pitanja vrve na sve strane; Šta sad? Kako?...Od straha nisam čak ni zatvorila oči. Oči su mi bile širom otvorene i gledam u njega, tako mi je blizu, tako lijepo miriše i usne su mu tako nježne i mekane.Jednostavno... polako počela sam da se prepuštam tom predivnom osjećaju prvog poljubca. Naše usne su spojene a on polako počinje da otvara svoje, i ja ga pratim.Osjećaj je bio vreo i nježan,ukusan i sladak. Polako drhtim ali ne od straha... Drhtim i to mi se sviđa.Trajalo je, jednu predivnu, vječnost i nisam htjela da se završi.Tako sam ga čvrsto držala blizu i zajedno smo drhtali kao krhko cvijeće na laganom ljetnjom povjetarcu.Tako nježno a tako jako.Kao iz vode izranjam i sve jače čujem kako se smiješka. Osjećam da njegovih usana na meni više nema,otvaram svoje teške kapke i vidjeh kako se smiješka izgubljeno i rumeno.Od izgubljenog osjećaja i radosti osmijeh je i mene preplavio. Danima smo pričali o tome, o našem prvom poljupcu. Sjećam se svakog slijedeč ćeg poljupca na istom mjestu, zauzimanje pozicije i kikotanja nakon svakog novog doživljaja. Čak smo na nastavu kasnili radi poljubaca. Bili smo nemarni, mladi, zaljubljeni i vrvili od znatiželje za svakim novim poljupcem. Novim okusom, osmijehom, doživljajem, mirisom. „Valentina,volim te!“ još uvijek piše na školi,u ćošku, malo izbijeljeno, pomalo nezgrapno i nečisto, ali njegov okus i miris još uvijek živi u meni. Leptirići još uvijek golicaju, svakim danom različito, svakim trenom jače! Moj prvi poljubac još uvijek živi na mojim vrelim usnama i svaki dan ga osjećam, a ti?

valentina
http://valentina.blogger.ba
01/02/2006 09:54