05.02.2006.

Danas je Nedjelja...

Moj pohod i moja želja su ostvareni.... Moja gola ramena ozarena su njegovim dahom, moja ravna kosa okrznuta njegovim dubokim pogledom, moja kapljica parfema udahnuta je, moje roskaste njegovane usne zamijećene su njegovim strastvenim i neodoljivim pogledom. Bila sam kao top model na Catwalk-u, markirana, njegovana, upadljiva i ekstravagantna! Nisam mogla da ne primjetim te prelijepe muške ruke na tom atletskom tijelu. Bio je sav u crnom. Crna polurolka lijepo pripijena uz predivno tijelo. Farmerice takođe crne i pripijene uz duge mišičave muške noge. Ta guza , mmm mljac, ta guza. Još uvijek imam taj iznenađujući izraz lica od te prelijepe, jabučaste, čvrste muške pozadine.... njam, njam guze. Primjetila sam ga kad je tek stigao. Na sebi je imao dugi kožni kaput. Imala sam osjećaj kao da gledam Keanu Reavesa u “Matrixu“, samo što je sad glavni glumac on, moj crni visoki, šarmantni muškarac kojeg sam ja do sad samo viđala u svojim strastvenim, ljubavnim, tajnovitim maštarijama....
Moj glavi glumac je pametan, ali ja sam pametnija... Moja se Frenchy torbica nije slučajno našla na podu nasred puta dok je on prolazio pored mene, niti moj zabrinuti uzvik „Ah moja torbica!“... ;)
Zove se....Ne! To je previše...

...Be kissable...
Valentina

04.02.2006.

Danas je Subota...

Moja ramena su gola, uživam u svom tijelu. Prepustila sam se njegovim čarima i ... uživam. Opažam detalje koje prije nisam. Svaki detalj pomno pratim. Svaki dio njegujem. Svaki dodir osjećam. Osjećaj mojih prstiju na mojoj nadlaktici je fenomenalan. Ti trnci dok mi nokti nježno prolaze kroz kosu, taj dodir mojih prstiju na tijelu, ta toplina u mojim grudima... to sam ja!
Moja duga ravna smeđa kosa dira moja leđa, golica me i izaziva. Moj hod na prstima dok hodam naga kroz kuću je kao ulazak u more nakon sunčanja, polako, smireno, uspješno i trnovito. Moj miris tijela nakon višesatnog uživanja u čarima vode. Taj doživljaj svake kapljice na mom tijelu. Osjećam svaku pojedinačno kako vlaži moje tijelo, klizi niz moj vrat i hrani svaku moju poru željnu te jedne prekrasne kristalne kapljice. Taj osjećaj svježine i neodoljivosti. Taj osjećaj sebe i svakog leptira u sebi je neopisiv, prekrasan, maštovit, strastven i istinit.Moje usne njegovane, roskaste i željne. Ukusne i neodoljive. Moj strastveni pogled ispod obrva. Moja tajna i moj dodir prepun vatre i mističnosti. Moja njedra rasna i iskusna. MOJA ŽELJA I MOJ POHOD.
Miris višnje na tijelu, kap parfema na vratu, kosa puštena i moja gola ramena. Vrata iza sebe i ključ u Frenchy torbici ulaz u club i on...

...Be kissable...
Valentina ;)

03.02.2006.

Danas je Petak...

Dan kao i svaki drugi. No, svaki čovjek taj dan doživljava na drugačiji način kao i ljubav. Ljubav koja nas grije, škakilja, budi iz postelje svaki dan, svjesni ili nesvjesni - ljubav je pokretač svega samim tim i vas. Ljubav koja nas grije i grije druge preko našeg prekrasnog osmjeha, ona koja ostaje i živi u nama i ostaje. Ostaje u svakom čovjeku na poseban način, na sebi jedinstven način. Jer svako ima svoj specifičan jezik ljubavi. Jezik kojeg treba njegovati i čuvati jer tim jezikom pričate vi! Vaše srce, vaša djela, vaše ruke, vi!
Kao što Italijani pričaju italijanski jezikom i Grci grčkim, tako svako posebno priča svojim jezikom ljubavi koji je prekrasan. Jedini jezik koji je tako tečan, svima razumljiv, jednostavan, a tako poseban. Jezik koji zbližava vas sa voljenom osobom, jezik koji zbližava svijet. Vas zbližava sa voljenom osobom jer ste specifični i zato što ste zaljubljeni. Zato što ste svoju ljubavnu poruku ispisali svijećama i učinili da nestane struje, jer ste kupili ogromnu tortu na kojoj piše “Volim te“! Jer je to od vas i budite svjesni sebe i svog jezika ljubavi jer time vaš svijet postaje senzacionalan, spektakularan, vaša aura poprima oblik srca i vaše usne oblik poljupca, vaše tijelo spremnost ljubavi, a vaš razum prosvjetljenje! Pričajte svojim jezikom ljubavi i ne bježite od njega jer to ste vi!

02.02.2006.

Danas je Četvrtak...

Da li vas na nešto asocira Četvrtak? Da li vas vaš ukras na pisaćem stolu asocira na nekog posebnog i neodoljivog, ili je to samo pitanje koje se postavlja samo zaljubljenim ljudima?
Zaljubljenim ljudima sve zrači na njima poseban način, sve miriše i sve ih asocira na ljubav, radost, snagu i osmjeh. Zaljubljenima sreća se ogleda u malim stvarima. U poklonima, dodirima, u okusima, hodu... Jeste li ikada prepoznali zaljubljenu osobu na ulici?! Taj besprijekoran hod, taj put ka cilju, ka ljubavi, taj predivni zaljubljeni osmjeh! Osmjeh koji zrači crvenom, emocionalno jakom bojom. Taj osmjeh simbolizira energiju, akciju, hrabrost i snagu, vitalnost i ljubav, strast i žudnju kao i sama crvena boja, boja ljubavi.
Osmjeh na odrazu vašeg ogledala, osmjeh pun energije. Da li ste ikada vidjeli taj osmjeh u ogledalu, osjetili sunce u grudima i polje cvijeća u stomaku?! Da li se sjećate ruku ljubavi na sebi i tog žara? Razmislite i pitajte se, jer zaljubljeni ljudi su sretniji i uspješniji! Zar to nije vaš cilj? Pa zar to nije cilj svih nas?
Ozarite lice osmjehom ljubavi, pružite ruke i podijelite svoje sunce sa drugima! Uspjeh, sreća, radost, ljubav, moć i vitalnost... su zagarantovani!

01.02.2006.

Danas je Srijeda...

Sjećam se davne srijede i mog djetinjstva. Imala sam 12 godina i bila radoznala, vesela i zaljubljena djevočica. Sjećam se...emocija koje su preplavile moje tijelo kad sam svoj prvi poljubac doživjela. Ja bih svoj prvi poljubac obojila roza bojom. Roza koja inače predstavlja ljubav i prijateljstvo, označava zahvalnost, savršenu sreću, divljenje i nježnost. Bio je moj prvi momak i bio je jako kulturan dječak. Sjećam se i sad njegovog okusa i rozih neiskvarenih usana. Sjećam se svega. Mirisa i okusa, dodira i smijeha, mojih rumenih obraza i izgubljenog pogleda. Da li je znao šta radi? Ne, ali ja sam imala osjećaj kao da se ljubim sa Jhon C. Ricom koji je davne 1896. godine poljubio May Irwin u filmu „Poljubac“, u prvom filmskom poljupcu ikada...
Bilo je to iza naše Osnovne škole, u polumraku. On je cijelo vrijeme držao ruke na mojim očima dok nismo došli do tog dijela škole gdje je, kako je on rekao,čekalo jedno veliko iznenađenje. Nisam znala šta me čeka na kraju puta, ali sam osjećala roj leptirića u stomaku i svaki od njih me golicao na svoj način. “Evo nas“, reče i spusti svoje tople ruke sa mojih očiju koje se ni nakon toga nisu otvarale.“Otvori oči, pogledaj slobodno!“. Polako sam otvarala oči i ugledala veliko iznenađenje. Na zidu naše škole pisalo je moje ime roza bojom i nalazilo se u jednom velikom srcu... „Valentina, volim te!“. Bilo je savršeno. Još uvijek osjećam ljetnji zrak na mom licu i okus labela od višnje na svojim usnama. Pogledala sam ga zbunjeno i nijemo, ne znajući da li da ga poljubim ili ne?! Plašila sam se! No, prije negoli sam mogla išta da izustim iz blijedih usana poljubio me. Iznenađen i sam da je to uradio sa drhtajem u dodiru, poljubio me!
Naše usne su se spojile a ja drhtim. Ne znam šta da radim, previše razmišljam, previše drhtim.Pitanja vrve na sve strane; Šta sad? Kako?...Od straha nisam čak ni zatvorila oči. Oči su mi bile širom otvorene i gledam u njega, tako mi je blizu, tako lijepo miriše i usne su mu tako nježne i mekane.Jednostavno... polako počela sam da se prepuštam tom predivnom osjećaju prvog poljubca. Naše usne su spojene a on polako počinje da otvara svoje, i ja ga pratim.Osjećaj je bio vreo i nježan,ukusan i sladak. Polako drhtim ali ne od straha... Drhtim i to mi se sviđa.Trajalo je, jednu predivnu, vječnost i nisam htjela da se završi.Tako sam ga čvrsto držala blizu i zajedno smo drhtali kao krhko cvijeće na laganom ljetnjom povjetarcu.Tako nježno a tako jako.Kao iz vode izranjam i sve jače čujem kako se smiješka. Osjećam da njegovih usana na meni više nema,otvaram svoje teške kapke i vidjeh kako se smiješka izgubljeno i rumeno.Od izgubljenog osjećaja i radosti osmijeh je i mene preplavio.
Danima smo pričali o tome, o našem prvom poljupcu. Sjećam se svakog slijedeč
ćeg poljupca na istom mjestu, zauzimanje pozicije i kikotanja nakon svakog novog doživljaja. Čak smo na nastavu kasnili radi poljubaca. Bili smo nemarni, mladi, zaljubljeni i vrvili od znatiželje za svakim novim poljupcem. Novim okusom, osmijehom, doživljajem, mirisom.
„Valentina,volim te!“ još uvijek piše na školi,u ćošku, malo izbijeljeno, pomalo nezgrapno i nečisto, ali njegov okus i miris još uvijek živi u meni. Leptirići još uvijek golicaju, svakim danom različito, svakim trenom jače!
Moj prvi poljubac još uvijek živi na mojim vrelim usnama i svaki dan ga osjećam, a ti?


Noviji postovi |

logo


= cooLLL ;)

= workZZZ :)

= l1nkZZZ :p

= TOM NOVY FEAT. MICHAEL MARSHALL
I don't want nobody
I don't want nobody baby, but you
Somethin' 'bout your body
Has got me thinkin' of nobody, but you

= Val
http://blogdavalentina.zip.net/
http://www.valentinatanni.com/


BROJAČ POSJETA
12327

Powered by Blogger.ba